Bujanovačke priče: Sveća li će mi treba?

Serafin Fiko Popović, rođeni Bujanovčanin, u mladosti je znalački krčmio život, a pod stare dane odluči da podeli imanje sinovima i kćerima po svom aršinu, kako ne bi slučajno došlo do porodičnih nesuglasica posle njegove smrti. Kćeri i sinovi Velimir Trajković i Spiro Dejković, bez ikakvih primedbi prihvatiše podelu, izuzev najstarijeg Srećka Pop Trajkovića.

Osetio se uvređenim, ne podelom, već isključivo time što on, kao prvenac nije pitan za mišljenje oko podele. Naljućen, prestao je da govori sa ocem, čak i da ga pozdravlja pri susretima.

Fiko, potpuno ravnodušan na Srećkovo ponašanje, što još više ražesti sina. U jednom jutarnjem susretu ne izdrža Srećko, već odbrusi:

Slušaj stari, smrtno si me uvredio. Kada umreš neću ni sveću da ti zapalim.

– Slušaj sine, tamo kude će idem, novine li će čitam pa mi treba tvoja sveća, pleme ti mangupsko!

Na iskren odgovor oca, Srećko priđe i sinovski ga zagrli.

Tagovi: bujanovac, bujanovačke spke, bujanovačke priče, sveća li će mi treba

U Bujanovcu, 1997. godine. – Dobrivoje Ostojić

Ukoliko bi čoveku iz Bujanovca oduzeo šalu i smeh, bilo bi kao da si hlebu oduzeo so ili jelu začin.

Bujanovačke priče, iz knjige “Bujanovačke spke”; Beleška o piscu; – Dobrivoje Ostojić rođen je 1936. godine u Ilijašu. Završio je gimnaziju a potom studije Jugoslovenske književnsoti na filozofskom fakultetu u Skoplju. Radio je petnaest godina u bujanovačkoj prosveti, a od 1974. godine profesionalni je novinar. Objavio je nekoliko knjiga i romana. Takođe, dobitnik je mnogih stručnih priznanja i nagrada za novinarstvo i publicistiku. Živi i radi u Beogradu. Dobitnik je prve nagrade i povelje na Književnim susretima “Zijo Dizgarević” za priče “Tama sna“.

Bujanovac
Njuz Network

Učitavam...